Vesti

Vitezovi dečijih srca

01/07/2016

Često se u domaćim medijima može pročitati da „ovaj ambasador“ moćne zemlje ruši „ovoga“, „onaj ambasador“ druge moćne zemlje „gura drugoga“. Za jednog ambasadora se može čuti da je ovde da bi dobio ruku svetog jovana krstitelja i ikonu bogorodice filermose… taj Ambasador, Alberto di Luka, predstavnik malteških vitezova, dozvolio nam je da ga pratimo nekoliko dana i saznamo istinu o njegovom radu. Jedino što je dobio bili su dečiji osmesi…

Piše Branka Mitrović
Foto Nebojša mandić

Beogradski asfalt polako je počeo da se topi. Skala je jurila, zvanično, ka trideset petom stepenu dok se omanja grupa pripremala za put. Samo jedan čovek nije brisao znoj sa čela. Iako je obukao odelo, naslućuje se da je žilav, pravi sportski tip. Veselo je čavrljao dok u automobil nisu stavljeni EKG aparat, nekoliko aparata za merenje nivoa šećera u krvi, pregršt električnih trimera za šišanje… moglo je konačno da se krene.  Pravac –n manastir Svete Petke u Izvoru. Monahinjama i štićenicama doma za decu i mlade ometene u razvoju konačno stiže dugo priželjkivana humanitarna pomoć.

Kada sam zvanično upoznala vođu tima, morala sam da se nasmejem. Da, on jeste bio sportista, italijanski predsednik Frančesko Kosiga svojevremeno ga je odlikovao za vrhunske rezultate koje je postizao kao motociklista, vozač sportskog glisera, atletičar… završio je političke nauke u Milanu, ostvario se kao uspešan biznismen. Danas je ambasador Suverenog malteškog reda u Srbiji, poznatijeg kao vitezovi hospitalci, malteški vitezovi, vitezovi sa Rodosa, malteški kavaljiri.

Diplomatski odnosi

Ko je Alberto di Luka i šta radi kod nas? Šta radi uopšte među jovanovcima, koji poreklo vode još iz vremena pre prvog krstaškog pohoda, kada su dobili dozvolu da osnuju bolnicu u Jerusalimu za pomoć bolesnim i siromašnim hodočasnicima svih veroispovesti. Zvanično, Suvereni vojni bolnički red Svetog Jovana Jerusalimskog od Rodosa i od Malte ima predstavništva u 120 zemalja, stalnu misiju pri UN, objašnjava di Luka.

„Red ima 13.500 muških i ženskih članova (ispovedani vitezovi i vitezovi i dame milosti, časti i pokornosti), 80.000 volontera i 25.000 saradnika među lekarima i medicinskim sestrama u više od 200 bolnica širom sveta.“ Kažu da je među njima i naš Zoran Stanković, čuveni patolog. Inače, Sporazum o saradnji i isporuci humanitarne pomoći Srbiji potpisan je krajem 2013. Od Tada ambasador Alberto di Luka gotovo da nije stao…

Diplomatski odnosi Malteškog reda i Srbije uspostavljeni su zapravo sredinom 19. Veka. Za vreme rata 1885. između Kraljevine Srbije i Kneževine Bugarske, Malteški red je donirao srpskim železnicima sanitetski voz od 10 kola, koji je saobraćao na relaciji Beograd-Niš. Ali dolaskom komunista na vlast u Jugoslaviji, nakon Drugog svetskog rata, diplomatski odnosi se prekidaju. Obnovljeni su ponovo prvog maja 2001, kada je još postojala zajednička država Srbije i Crne gore, da bi definitivno s Beogradom bili potvrđeni 2003. Kumovao je profesor, pisac i dramaturg Nenad Prokić, prvi predsednik Grupe prijateljstva s Malteškim redom u parlamentu Srbije. Princ i veliki majstor Suverenog reda fra Metju Festing odlikovao je Prokića Viteškim krstom velikog oficira pro merito militense Suverenog malteškog reda 15. juna 2012. Od oktobra 2014. nalazi se na položaju savetnika za humanitarne poslove u ambasadi Reda u Republici Srbiji.

Praćenje u korak

Koliko smo, zapravo, robovi stereotipa  i klišea? Da li je ova, kako širom sveta vole da kažu, najstarija nevladina organizacija samo politički uticajno lobističko preduzeće blisko Vatikanu ili je pak nešto drugo? Da li su na ovim prostorima na tajnom zadatku: spremaju se da ukradu ruku Svetog Jovana Krstitelja i ikonu Bogorodice Filermose i satru svakog ko im stoji na tom putu, kako tvrde najčvršći branioci pravoslavlja?

„Niti smo tajna organizacija, niti imamo prikrivene namere“, ubeđuje me ambasador. Da je tako, ubeđen je i srpski patrijarh Irinej, koji je na završnoj proslavi Milanskog edikta u Nišu Njegovu ekselenciju odlikovao Visokim ordenom cara Konstantina upravo zbog brojnih humanitarnih aktivnosti samog De Luke i njegovog tima. Malteški red već je učestvovao u projektu humanitarne pomoći hendikepiranoj deci u Priboju, kao i u projektu obuke za transplantaciju organa.

Šta rade ovog leta, htela sam lično da se uverim.  Ambasadora sam danima pratila. I bukvalno: od doručka do kasnih večernjih sati. Ljubazan, nasmejan, nije se bunio, a dramatičar Prokić je uživao u ovakvom zapletu.

Malteškim vitezovima je, primetila sam iz brojnih razgovora sa di Lukom, važno da budu priznati kao deo savremenog sveta, da se ne svrstavaju u anahrone ostatke. „Ustavom“ iz 1998. inicirali su brojne izmene: revidirani su odnosi sa Svetom stolicom u pravcu potpune pravne autonomije, velikog majstora više ne imenuje papa. Iako je, treba reći, duhovna veza Malteškog reda i Rimokatoličke crkve neraskidiva, ovaj red je prilagodio organizacionu strukturu da bude više nego suverena radi jake diplomatske aktivnosti. Ženama je dozvoljeno da postanu članovi, a uvedeni su i blaži kriterijumi za priznavanje aristokratskog porekla. Takođe, ojačana je i prevlast rimske centrale, gde boravi veliki majstor, koordinacija nad četrdesetak nacionalnih udruženja. Danas budžet ove države bez teritorije pune njeni članovi, privatne zaostavštine i donacije, a koordinacija je pripomogla da i u Srbiju stigne više sredstava za pomoć.

Otvaranjem ambasade u Srbiji, šta god ko o tome mislio, otvoren je i još jedan kanal komunikacije zvaničnog Beograda sa onim delom sveta koji se, ipak, za nešto pita i koji može da lobira „tamo gde treba“.

Da li su, ipak, protiv pravoslavlja? Mnogi su ubeđeni u to.

„Naravno da nismo. Mi smo duhovno najbliži. Katolici i pravoslavci imaju istu osnovu, istu kulturu, isto spiritualno okruženje koje omogućava dijalog. S vašim patrijarhom slažem se u potpunosti kada kaže da moramo da se koncentrišemo na ono što nas spaja, a ne na ono što nas razdvaja“, odlučan je ambasador.

Danas malteški vitezovi primaju u svoje redove sve hrišćane, a u Americi su, recimo, snažniji redovi koje su osnovali pravoslavci, među njima i kralj Petar II i njegov brat Andrej. Malo je poznato da je kraljica Marija Karađorđević bila dama Malteškog reda Sent Džon i da je u Prvom svetskom ratu radila kao bolničarka. Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević odlikovan je Velikim krstom sa zlatnom zvezdom Malteškog reda, njihovim najvažnijim ordenom.

 

Pre svega humanost

Povodom Nacionalnog dana Suverenog Malteškog reda, ambasada u Republici Srbiji predstavila se 22. Juna, još jednom, kao veliki humanitarac spojivši veče diplomatije i kulture i pomoći u Narodnom pozorištu operom „Rigoleto“ Đuzepea Verdija, pod dirigentskom upravom Dejana Savića. Specijalni gosti večeri bili su svakako jedan od najboljih baritona na planeti – Alberto Gazale i sopran Elena Mosuc. Honorara su se operski prvaci odrekli u korist siromašne dece u Srbiji, mnoge javne ličnosti, političari i diplomate platili su ulaznicu 250, odnosno 1.000 evra. Sakupljeni novac ići će za podršku projakta „Poželi želju“ i biće upućen, ko zna koji put, deci i mladima sa invaliditetom smeštenim u centrima u Sremčici i u pomenutom manastiru u Izvoru. I svugde gde to bude trebalo.

Ambasador se nada da će deo ostati i za „Topli obrok u hladnim zimskim danima“, koji je zimus bio organizovan u Šapcu i Aleksincu za više od 3000 korisnika. Pokazalo se, naime, da je obrok kašikom neophodan i u vrelim letnjim danima.

Nekoliko dana pre najvećeg kulturnog događaja sezone, kojem je u ime Srbije prisustvovala predsednica Skupštine Maja Gojković, vidim saradnika iz ustanove u Sremčici koji je posetio ambasadu Malteškog reda. Zahvaljujući velikodušnosti Đakoma Salema, takođe viteza Reda, iz Koma (Italija) stigao je šleper nove garderobe za decu. Sledeće što bi trebalo da dobiju zahvaljujući angažovanju di Luke jeste autobus sa 20 mesta, kojim će mališani ići na izlete, neophodne preglede kod doktora…Iz monaka su već došle i nove mašine za pranje veša.

Ambasada je od marta ove godine (ista akcija „Zaželi želju“ bila je organizovana i lani) primila mnogo pisama dece, od kojih neka traže novu i kvalitetniju garderobu (donji veš, pidžame, majice), medicinsku opremu. Deca mole i za mini-bus, koji bi im omogućio kretanje ka školi, na predstave i utakmice, da ne budu uvek prisiljeni da ostanu unutar jedne zgrade; pojedinci u Sremčici tražili su da im se renoviraju kupatila (trenutno u veoma lošem stanju), negovateljice dece mole za nove mašine za pranje i sušenje veša….

„Pre nešto više od mesec dana u našu ambasadu stigao je zahtev za EKG aparat od monahinja iz manastira Svete Petke. Brza pomoć se materijalizovala, kako ste se uverili, uz isporuku potrebne medicinske opreme. Pored toga, dostavljeni su i proizvodi za ličnu i opštu higijenu.

„sledeća želja na kojoj se radi jeste donacija vozila hitne pomoći“, kaže di Luka i obećava: „Sve ćemo učiniti da vozilo dobiju tokom leta!“ i monahinjama stižu industrijske mašine za pranje i sušenje veša. Olakšaće im posao, posebno monahinji Glikeriji, koja je ovde provela životni vek.

„Ostalo nam je samo da rešimo nekoliko stvari. Znate, na svu humanitarnu pomoć mi moramo da platimo carinu, što se nigde u svetu ne radi.

No, sada će biti formirana nova vlada, verujemo da će i ovaj problem biti rešen“, uveren je neumorni ambasador Alberto di Luka.

Ogromne ljudske tragedije i siromaštvo bolno ujedinjuju brojne države u našoj „civilizovanoj“ Evropi, pa tako i Srbiju s malteškim vitezovima. Otuda i pomoć migrantima. Prihvatilište za decu u Beogradu, koje je za skoro 60 godina rada zbrinulo preko 70000 mališana, često žrtava nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, takođe nije ostalo bez pomoći.

Treba li na sve ovo zatvoriti oči i reći: ne, hvala, vaša pomoć nam nije potrebna? Onima koji se protive preporučila bih jedno: da pogledaju u oči toj napaćenoj deci. Mnoge stvri će im biti jasnije, jer taj pogled se ne zaboravlja. Malteški vitezovi su za njih pravi vitezovi dečijih srca!

A gde je ruka

Ne tvrdim da sam otkrila sve. Znam da je saga o malteškim vitezovima, osim što je romantizovana, još uvek i biće mistična. Ali pripadnici Suverenog vojnog reda Malte danas su zaista humanitarci, zaštitnici siromašnih, ugroženih i, kako reče ambasador di Luka, skrajnutih po svim kontinentima sveta.

A šta je sa rukom Jovana Krstitelja?

Nju je porodica Romanov dobila 1799, kao i ikonu Bogorodice Filermose i delić Časnog krsta. Najveće hrišćanske relikvije čuvane su u Zimskom dvorcu, a posle Oktobarske revolucije stigle su u Srbiju. Bile su u posedu Ruske zagranične crkve, koja je relikviju poklonila kralju Aleksandru i Karađorđeviću u znak zahvalnosti za gostoprimstvo ruskim emigrantima. Kada je izbio Drugi svetski rat, relikvije su sklonjene u manastir Ostrog. Danas se Bogorodica čuva u Narodnom muzeju na Cetinju, a druge relikvije u riznici manastira na Cetinju. U Crnoj Gori će i ostati. O tome njegova ekselencija, ambasador Malteškog Reda u Beogradu Alberto di Luka ne brine. Eno ga, ode ponovo kod monahinja u Izvor, rušeći opet stereotipe i klišee….

Who is Alberto di Luca and what is he doing here? What is he doing among the Knights of Malta that take their origin before the first Crusade, when they received permission to found a hospital in Jerusalem? He invited us to breakfast, to explain to us everything in detail.
Who is Alberto di Luca and what is he doing here? What is he doing among the Knights of Malta that take their origin before the first Crusade, when they received permission to found a hospital in Jerusalem? He invited us to breakfast, to explain to us everything in detail.